Besciljni su, dragi, moji putovi, Prljavi su pločnici, prazni uglovi, I ruglo je moja mašta, Jad mi pogled dok ponavljam Da nemam snove. A oni gore I bole. U cik zore. Krletka je, dragi, moj dom Umorni su sati, zatočeni dani I naivnost je moja utjeha Gorčina mi majsko vino dok uvidjam Da nismo sad. Ni nikad. U cik zore.