Na pijesku moga vrta, razljevano sve u zlatu, po sunčanome satu zrak jedan s neba svijetli, i ravnodušno crta put zemlje i vijek ljudi. Vinograd moj strani, i trešnje već u cvijetu, odozgo u čas rani zazori cijelom svijetu.
Oznaka: Poezija Online
Čekaj me
Čekaj me – na onoj točci , bez kraja i početka, Gdje smo tako isti, a različiti, Prepoznajemo se, oduvijek smo tu, I pogled govori sve, kad riječi stanu, Uzmi me , dovrši me…
Sinoć sam
Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U sred noći probuđena, Za tobom ponovo žalila.
Krov
Sedimo na krovu neke šestospratnice I gledamo u svetla našeg grada I svetle naše oči I svetli moja nada Nada da ćes se u jednom Pravom trenutku Kad se mnogo zapričam Okrenuti ka meni I staviti svoje drhtave usne Na moje izgrižene I da će taj poljubac Trajati baš onoliko Koliko treba da traje Poljubac na krovu neke šestospratnice.
Zauvijek tvoja
Zagrli me jednom, I nikada više Poljubi me jednom, I nikada više I nikada više Ne zovi me svojom I nikada više Baš nikada više Ne poželi više Od ovoga što sam sada Još uvijek držim uzde svoje boli I sve u meni što se trga I sve u meni što se slama Poljubi me jednom I ja sam zauvijek tvoja Napuštena i sama
Zatraži status autora
Zatražite Status Autora na portalu Poezija Online! Što znači status Autora? Svim članovima koji se pridruže na portal Poezija Online automatski se dodjeljuje status Suradnika koji ima ovlasti objavljivati poeziju na način da po završetku pjesme podnese istu na pregled Adminu. Nakon što ju Admin odobri, ukoliko ispunjava sve uvjete iz uvjeta korištenja, Suradnik više ne može sam uređivati svoje pjesme niti ih brisati bez da kontaktira Admina. Sada imate priliku postati Autor portala Poezija Online koji može objavljivati, uređivati i brisati svoje pjesme bez odobrenja Admina. Način objave vaše poezije…
Čekaj Me
Gledam te, usnulu, pred nogama svojim Jedino pogledom ljubim, jer To predivno truplo, dotaknuti se bojim Gledam te, i osjećam kako duša mi drhti, Tamo želim, zauvijek s tobom, uživati u smrti Na odar tvoj, polažem samo uvelo cvijeće I Suzama svojim gasim plamene svijeće Jer ničeg živog, bez tebe ne smije biti Zatvaram oči, i sam od sebe, pokušavam se skriti Tad u mislima svojim, iskvarenim, mračnim Prečistu molbu izgovaram, riječima plačnim Čekaj me, tamo, na gorama Svetim Poput ranjene ptice, kraj tebe ću da sletim Da zavidaš rane,…
…presjedila je….
presjedila je već nekoliko treptaja oka pokušavajući svladati strah od koračanja, uzdahnuvši duboko skrila je svoju golotinju haljinom satkanom od praskozorja i zakoračila; u san
dive
čiste misli kao vulkanska prašina, izoštren pogled kao mutna rijeka, siguran skok kao hrabra hijena, uzimam zrak jer bit će dubok zaron. kao malo dijete gledam oko sebe, teško je raspoznati da li je bio san ili mora, pokretalo me nešto predivno, zaustavilo jeb*no, hvatam zrak, ronim.
Dok lutam i pišem poeziju
Ne plašim se da te neću sresti Nekoga dana držat ću te za ruku Pišući tvoje ime na nemirnom pijesku Pored mora naših želja i tihih nada Ništa ti taj dan neću kazati Ti ćeš veselo šutjeti Onako lijepo kako samo ti to znaš U mojim očima sve će ti pisati Tvoj poljubac sve će mi reći Dok lutam i pišem poeziju Ja pratim sunce Njegove zrake izbijaju iz tvog osmijeha Osmijeh tvoj daje mi svjetlo i snagu Na kraju puta moja je sreća Tamo me čekaš ti i tvoja…
Spavaj mi siroče
Spavaj mi spavaj siroče na poju tišne uspavanke, u sanjama nek te čuvaju anđela blaženih horovi. ——— Majka te nebi dostojna malahnog na pragu ostavi, u koljevci snivaj brižnika koj* te s praga uzeše. ——— Kad velik budeš porasto imat ćeš divnu djevojku, nosit joj sjajno biserje cvjetnim je vjencem kititi. ———- Spavaj mi spavaj siroče uz poja tišne uspavanke, snivaj mi snivaj siroče uz moj i Božji blagoslov.
passerby
dan novi kao deja vu, pogled isti kao da si tu. ali u danu novom nešto fali, niti pogled nije kao lani. srce osjeća se kao posoljena rana, duša izgleda kao izmlaćena slama. tijelo osjeća se poput vulkana, misli teško izlaze iz stana. kako da pogled nešto novo uhvati, kako da srce napokon shvati, da ljubav bila je prolaznik, da ustvari bio sam samo polaznik.
the sweetest thing
od prvog dana bila si mi slatka, svakog sljedećeg sve slađa i slađa, odjednom probudio sam se, skužio da volim te, da to više nije samo zajebancija. srce moje kucalo ubrzano, mislio sam ma to je samo slučajna reakcija, ali ispalo je zajebano. sve lijepo smo planirali, zajedno uživali, okolo putovali, ponekad se dosađivali. ko bi reko da ovako će završit, da sve započeto nećemo dovršit. sad gledam koliko mi značiš, na koliko stvari sam zažmirio, u srcu mom još uvijek zračiš, glavu svoju još nisam umirio.
stone
opet dogodilo se teško jutro, otvorim oči i vidim tebe, tako teško ustati je, često biram bijeg, pokrijem se preko glave, i nestanem. sam sebe šokiram reakcijom, ali srce moje drugačije lupa, od nekud stvorio se taj ogroman kamen, ne mogu se pomaknuti, niti normalno nastaviti, u svemu koči me, od svega miče me. fali mi tvoj dodir, tvoj glas, fali mi tvoj pogled i tvoj znak, nedostaju mi tvoje oči i kosa, nedostaje mi tvoj miris i duša.
silence
tako slučajno dogodila si se, bez ikakve namjere, ljubav naša planula je, budućnost zajednička gradila se. odjednom dogodilo se nešto, u ljubavi mojoj više nisi uživala često, srce tvoje lutalo je okolo, gledalo i šutilo dok nije bilo gotovo. u svakoj curi tebe tražim, čak i kad sklopim oči samo tebe nalazim, poput sunca gledam slike tvoje, sa stvarima svojim uzela si i srce moje. sad u našem stanu sjedim sam, non stop razmišljam i analiziram, u čemu sve sam pogriješio, zašto glupe sitnice na vrijeme nisam riješio.
stork
hladni pogled kao kipuća lava, grubi dodir kao nježna trava, opterećene misli kao prazan papir, krhka duša kao čvrsti safir. budim se ujutro s tobom u glavi, prolaziš mi tijelom kao ustrčani mravi, plešem navečer s tobom u ruci, užasno me na tebe podsjećaju svi zvuci. kako da se riješim tebe, hoće li mržnja riješiti probleme, ili da te stavim u kutiju lijepu, pustim te na miru i krenem na dijetu. riječi ove poput izvora vode, osjećaji moji poput dolazeće rode, vraća se polako gnijezdu svom, grana po grana i…
restart
što bila si mi ti, usputni putnik ili stvarno značila si mi? u koju prostoriju mog srca htjela si, pokucala na mala vrata, u dvorani najvećoj ostala si. jesam li se previše dao, a sad bi trebao glumiti da mi nije stalo, moram biti snažan i jak, disati kao da oko mene čist je zrak. ponekad poželim pobjeći, maknuti sve i okrenuti leđa sreći, napraviti redizajn i restart, ponovo stati na novi start.
bday
kao dašak vjetra čekam tvoj glas, poput jutarnjeg sunca čekam tvoj zagrljaj, jutro današnje najteže je do sad, trebao bi biti poseban dan, a ustvari je skroz običan. srce kao malo dijete nada se čudu, ali glava ne vidi smisla u trudu, ništa više ne znači kao prije, sve je isto, ali ništa nije.
step forward
sakrivena želja kao otvorena rana, pogled moj kao neostvareni san. zagrljaj tvoj kao virtualna jakna, dom naš kao nedovršena bajka. ispunjeni sudoku bez smisla i znanja, porinuti brod bez kapetana. pjesma ova kao šapat duše, razbacane cigle kao kad se sruše. sunčani dan izgurao je tamu, križaljka nova zamijenila je staru. prijatelj dobar pružio je ruku, pogledi novi prekrili su muku. oči su plave kao nikad prije, vulkan srca opet vrije. serpentine odjednom postaju ravne, misli o tebi postaju davne.
mirage
upaljena glava kao vrući lonac, prebukirane misli kao zadnji let, usamljena duša kao pustinjski zec, suze na obrazu kao poziv njoj. bez rime riječi dolaze, za pjesmu ovu bez ekstaze. novo putovanje kao odlazak u svemir, odjednom sam sam pušten da tonem u nemir. na krevetu mom sada je tuga, od toliko kiše više ne vidi se duga. odjednom došla je rima, ili ipak nije. bila je tu, nestala je. u prolazu bila je, zauvijek otišla je.
sun
ležim na suncu, sam, nezaštićen, čekam tvoju sjenu, tvoju ruku da me podigne. čekam kišu da me ohladi, vjetar da me prigrabi. čekam pčelu da me ubode, da osjetim taj trenutak slobode. čekam glas tvoj da me zazove, da prođu muke ove. ali nema kiše, nema pčele, nema glasa. sunce i dalje prži, tišina oko mene, zatvaram oči i zamišljam tebe.
secret skill
tajna vještina otkrivena mana krive vrijednosti moćni ideali sakrivena bol zamrznuta ljubav slomljena vrata topla hladnoća prazna stolica otvoren prozor mokra knjiga ti.
scent of love
miris ljubavi spremam u kutiju osjet povjerenja stavljam na vješalicu etikete vrijednosti vraćam u trgovinu kupujem novu odjeću nove cipele u novoj ljepšoj kutiji novu jaknu za novu zimu
Prati me
Prati moju sjenu u noći dok´sve još spava dok´do jutra ima još mnogo Prati moju sjenu u noći dok´kiša pada tiho dok´još mirišu ruže Prati moju sjenu do onog ugla tamo te čekam tamo dođi
što znači?
što znači glazba u njenom pogledu zabodenom u krv moju prokletu, rastopljenu u poetična naklapanja o ljubavi, o sreći… izmaglica sjena prostrtih po mojoj zbilji guši me svojim opojnim mirisom sunca. klonulost svojih pogleda opravdavam a nemam razloga. što znači glazba u njenom pogledu? možda sjetu… ili radost… ili možda… što znači?