Oznaka: Poezija Forum

Sahranit ću noćas svoju ljubav na mjestu gdje izgubljene ljubavi vječno počivalište pronašle su.. Iz oka poteći će suza posljednji put za svaku ranu koju zadala je tvoja ruka.. Na grob položit ću crnu ružu za svu bol što stanuje u srcu mom.. Izreći ću molitvu nek počiva u miru na spomenik uklesat ću sliku tvoju i kazivat će riječi: Nitko više neće imati ljubav moju…

O,Gospode,srce mi otvori Da svjetlošću tvoje Ljubavi sja Da pobjeda napokon konačna bude Kad ovladam silama dobra i zla Skini mi ovaj kamen sa srca Baci ga negdje da posluži svrsi Grudi mi ispuni Ljubavlju svojom Daj mi do znanja da u njima tu si O,Gospode,srce mi otvori Da nestanu mržnje i pogledi grubi Da kucaje nježne upućuje zmiji Jednako kao što anđele ljubi Za pametnu liju i priglupu ovcu Da zakuca srce moje Ne zbog onoga što jesu Nego zato što postoje O,Gospode,srce mi otvori…

Dali me tolkuvas pravilno znaes li sto sakam postoi li toa sto go baram dali ti licam na snop svetlina dali  sum fener sto ne zgasnuva ne mi e zdodevno da cekam no cekanjeto ubiva dali i ti ocekuvas nekogo ili pak se razminavme vo ovaa gluva doba?

Ti si vazna alka vo mojata biografija ako gi smenime ulogite nema da bide prijatno mene me macat kratki neiskazani recenici a ti dojdi so dobro smisleni izgovori ne bidi strog jas i onaka ziveam po svoi pravila koi nikomu ne nosat zlo ako zadocnis ke se pokajam sto te sretnav i se do sudniot den ke gi cuvam zenstvenosta, grubosta i svoite nedorecenosti.

Jas ne sum prepisuvac jas sum samo dobar raskazuvac koj so rimi vesla niz tisinata zrelosta mi zadava bolka gordosta ne popusta, a trudot ponekogas e bescelen moras da mi veruvas ti velam deka trcam pobrzo od drugite, a posledna stignuvam na celta peroto se naprega, a kosnicata so inspiracija se ispraznuva moras da mi veruvas site imaat svoja vistina, a samo vremeto ke pokaze deka greskite mi se opravdani i izdrzani.

I suvite drvja nekogas razlistuvaat i vo mrakot se raga bozilak lugeto se zblizuvaat i oddalecuvaat bez pricina i cuda se slucuvaat mislite mi se magnet, dusata mi e casa polna so voda, a srceto mi e lulka so spomeni riznica sto treba da se zbogati ti si pocuden od moite cudesni pesni promenite gi sakam od zelbite ne skusuvam, a od cudata ne se otkazuvam.

Te narekov div vetar i te pustiv da si igras so moeto perce te narekov sumska jagoda i sakav da go vkusam tvoeto crvenilo te narekov bel narcis i te ostaviv da se vljubis vo samiot sebe no ti stana provalnik vo moite sonista kradec na moite zelbi i covek sto ke go sledam do krajot na svetot.

Koga sum bez tebe i partalite i svecenite obleki bez problem moze da me progoltaat mislejki na tebe isparuvam i go siram svojot krug na neprijateli ne razlikuvam boi otkako te nema nie sme porazeni luge ne izmislivme merna edinica za sreka ti bese moe ime, a jas tvoj prekar ke razbere samo toj sto dozivuva.

Pet dena ne disam, a ziva sum me odnese poplava od pogrdni zborovi kavgata so tebe e tanc so neprijatelot se tesam so ova malo mnozestvo od komplimenti i pofalbi moite maslinesti oci lesno detektiraat lagi i licemerie ne mozam da se smestam vo kula bez vrati i prozorci ne mozam da se skrijam pod stakleno zvono kavgata so tebe e kako slab zemjotres od koj nema posledici pet dena ne disam, a ziva sum.

Bože, bjesna sam na tebe; okuj me u zalazeći suton, okuj me u prostotu beznađa, inspiriranu zabludom o zbiljskom. Zarobi me u kavez; opij lancima i pusti u zoru, kako bih mogla do ponoći promatrati ptice slobodne i majku koja rađa kopile. Progovoi iz mene o zabludama, o bludi; o gladi; o žeđi. Obuzmi me, Prosvjetli me, Ubij me. Razapni me golu, neka uskrsnem kao đavo, neka nesebično hvatam zle leptire u prljavom zraku. Svi smo goli, svi smo dio ogromnog grjeha u zabludi o vremenu.

Osjećam mirise i boje, vjetar je u lišću,u travi, kamen i stijena, ruže na košulji plavoj. Kristalne čaše pitke,sivi oblaci sami, mreža u razlivenoj vodi, vi i vaši jadi. Sveta sam,i svijet je svet po sebi, obalna svjetla u daljini, šuštanje lišća u krošnji, maslačci otvoreni kiši, toliko lijepi da bole oči. Nebo se potpuno rastvorilo, u susretištu svih mirovanja, a ja sam tu, tek da vidim kako idu dani.©

da razjasnim ukratko čime se bavim sakupim misli pa ih u stihove stavim ne nadajte se da donosim prosvjetljenje samo u knjižnicu živih mrtvaca osvježenje ja sam taj koji sam u bircu sjedi pazeći da se nitko prisutan ne uvrijedi ali šta je sa čeličnima što nemaju emocije sigurno je teško živjeti onome tko ih krije do savršenstva isplaniram detalje sve no zbog brzopletosti se puno puta izjalove s pjesmama je kao sa sportskim utakmicama ne zabijete zgoditak kad god odgovara vama poznavanje jezika nije presudno za poeziju već da s…