Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U sred noći probuđena, Za tobom ponovo žalila.
Oznaka: pišem poeziju
SVE JE POKLON, A NE KAZNA
Strast će moja na videlo izaći, I nemirne duše, svoj mir će pronaći. Sve što nudim, ljubav jeste, Usamljeni, sada gde ste? Zlo je dobro i dobro je zlo, Kad’ ćete već jednom shvatiti to? Srca što kucaju, celina su jedna I duša grešna i duša čedna. Životom ovim plutaj niz reku, Jer tada rane uopšte ne peku. Prati svoja veselja, nek’ ti srce igra. Ne prezaj, veseli se, budi kao čigra. Na ovome svetu, sam nikada nisi, Dragocen i vredan, makakav bio, ti si. Raj je ovde, ovde gde…
Boem
Na kamenu sivom sjedi boem stari. Poeziju piše. Prošlost opjevava. Za ljubav mu jednu prohujalu davnu i sad srce gori, duša podrhtava. Zaborava nema da ublaži tugu. Jer stara se ljubav zaboravit neda. Ona dušu pali poput vatre žive pa je onda mrzne poput santi leda. Ta velika ljubav nesretna je bila. Ostao je boem sam na ovom svijetu. Otišla je ona koju je voleo. Njegova su krila slomljena u letu. Pjesma mu je život. I ta ljubav stara. Sad mu ruka drhti al i dalje piše. Premda zna da…
Dok lutam i pišem poeziju
Ne plašim se da te neću sresti Nekoga dana držat ću te za ruku Pišući tvoje ime na nemirnom pijesku Pored mora naših želja i tihih nada Ništa ti taj dan neću kazati Ti ćeš veselo šutjeti Onako lijepo kako samo ti to znaš U mojim očima sve će ti pisati Tvoj poljubac sve će mi reći Dok lutam i pišem poeziju Ja pratim sunce Njegove zrake izbijaju iz tvog osmijeha Osmijeh tvoj daje mi svjetlo i snagu Na kraju puta moja je sreća Tamo me čekaš ti i tvoja…
Prati me
Prati moju sjenu u noći dok´sve još spava dok´do jutra ima još mnogo Prati moju sjenu u noći dok´kiša pada tiho dok´još mirišu ruže Prati moju sjenu do onog ugla tamo te čekam tamo dođi
što znači?
što znači glazba u njenom pogledu zabodenom u krv moju prokletu, rastopljenu u poetična naklapanja o ljubavi, o sreći… izmaglica sjena prostrtih po mojoj zbilji guši me svojim opojnim mirisom sunca. klonulost svojih pogleda opravdavam a nemam razloga. što znači glazba u njenom pogledu? možda sjetu… ili radost… ili možda… što znači?
Život proljeća
Probudih se jutrom u proljeće, laste viju gnijezda, ispod stare strehe, na brežuljku kraj stare dubove šume. Moje male, na osami seoske kuće. ———— Krv u meni drugačije kola,kao potok žubori, k*o da znade radovat se čaru proljeća. ———— Svaka pora životnog mi trena, udisajem čistog proljetnog jutra da osjetim šaputanje pirkava vjetra, i cvrkut zaljubljenog ptičjega pjeva. ———- Leluja se cvijeće plesom bolera, a sunce s neba toplinom sija. ———— Život proljeća je kao najljepša bajka, život rađanja i novoh nadanja.
poraki
Letecki baloni na neboto oformuvaat triagolnik im ja predavam svojata gordost vo zvezdena kocija ke stignat porakite sto ti gi upativ napisani se so kinesko pismo samo ti ke gi razberes ama i niv ke gi raznese ognomet za vreme na nekoja parada no ne e vazno istite ke gi vidis so saren naslov vo nekoj izlog eden ke gi prodava drug ke gi kupuva a tret ke se cudi no toa ke bidat nasite besprekorni poraki.
Pjege
Jedna je žirafa doktora zvala. I čim je stigao, žaliti se stala. Ne daju mi mira te strašne, tamne pjege. A toliko izbjegavam sunce i ljetne žege. Da li se neka krema napraviti može, od koje se dobiva preplanula boja kože? “Hmmm…vrlo mi je teško ispuniti želje ovakve. Mislim da se žirafe, jednostavno rađaju takve. Pa ipak… skoči ti sutra do frizerskog salona, po desetak kilograma kolor šampona. Mislim da neće trebati ti više. I kupaj se njime poslije svake kiše.
Pad
Slomila sam se Poput grane Padam u ponor svojih misli dubok i taman Rastvaram srce Kao padobran I letim kroz tugu svoje nutrine kojoj svjetlo ne nazirem
stravovi
Se sto posakav tugjo e se sto gradev ti srusi vo edna desetina od moe trepnuvanje so mirno srce prifativ se i ostanav so prazni race ova e pestera so stravovi ne se kajam sto tolku mnogu te sakav i sto polovina mladost nepotrebno ja peplosav me plasi samo tvoeto brzo stareenje moeto zasolniste e bezdna so stravovi tuka site grizi se lazna trevoga.
Šutimo
Šutimo. U iste misli skupa smo se stisli. Ti sa mnom, a ja ipak sama. I jedno veliko “međutim” sa nama. I jedno malo “za”. I deset “protiv” nas. I šapat razuma, i tijela jasni glas. Ja i ti. Sami. U iste smo se misli, bespomoćno stisli.
Ti
Zastajao sam kao pred Križem, od tvog pogleda, zastajao sam kao pred Ikonom, od tvoje liposti. Na glavu bih ti krunu stavio, dijamantima i zlatom optočio, al* ni kruna ne bi blistala, kao name, tvoja snažna pojava. A sada ljubavni vihor sve otpuhao i slomio, srušila se ljubav vjerovanja, od početka sudba prokleta. Sad mi više ništa ne preostaje, već da liječim sudbu prokletu, nemirom spajam glasno moleći porad* tebe sna mi nemirna.
SLIKA
Bijeli zid…Na njemu slika njena. Gorka kava suzom začinjena. Kraj nje čaša moje tuge puna, slomljena gitara,pokidanih struna. Mrtva je tišina.Uši moje para kao što su mrtva i vremena stara, kad me sreća pratila k’o sjena, i voljena moja,mnome opčinjena… Rakijom i vinom misli opijene, i nesretna ljubav teku mi kroz vene; Ali zaborava nema – još sjećanja žive i tamnijim čine dane moje sive. Ni povratka nema.Samo naprijed mogu. …A ja samo sjedim k’o slomljenih nogu… Uvijek ista zarobi me sjena; Bijeli zid…Na njemu slika njena. Damir Maras Iz…
postelja naša
jastuk prepolovljen nadvoje pramen tvoje kose mjesečina na prozoru vrijeme koje otkucava prolaznost negdje u mraku topla je postelja ova naša
Prošetaj
Prošetaj kroz moje srce oštrom strijelom ga probodi, i zaklopi srce šumom mednim tvojim usnama. Prošetaj se i kroz dušu ostavi joj mrvu traga, da ne pati okovana od ljubavi izigrana. I snove mi dotakni kada, da se budim jutrom nada, da mi tvoja sjena žarka bude hrana ljubavna. Još jedanput ja te molim prošetaj se, do mog zagrljaja, zadnji cjelov neka bude cjelov našeg oproštaja.
U spomen
Nepoznata Si bila našoj blizini, ipak srca namah nam silno dotakla, i najtvrđem srcu pustila da proplače, Tvome licu da se ono prisjeti. Čudotvornom borbom htijenja vođena, žarom nepresušnih novih nadanja, darivala Si snagom Svoje ljubavi, Tvoga lika nikad ne zaboravi. Spavaj,spavaj,na polju rajskih cvjetova, anđela krila nek Ti bude postelja, nek Ti zvijezde prospu biserje, rajskom domu Tvoje slave vječnosti.
N e u s p j e l i z a b o r a v
Sa obale rijeku pospano gledam, duboko udzisem ali se nedam. Tuga mi razara ranjeno srce, kao rijecno korito bujice. Praznina srcem mojim vlada, kao i rijekom duboka voda. U tisini cujem talasa glas, pitaju se zasto nema nas. Zasto na obali dugo nas nema, zagrljeni nekad rukama objema. Odgovore ne stigoh reci, shvatila rijeka i nastavi teci. Zna i rijeka sta je sa nama, da si me voleo nebi bila sama. Volela sam i tebe nekada, samo rijeku volet cu od sada…
Zlatno srce
Čistim zlatom iskovano plemenito,zlatna sjaja, duboko je sakriveno u njedrima zaključano. Skriveno je okovano u posebnoj odaji tajna, samo ono znade priču snažne salve šaputanja. Zlatno srce traži ljubav strasnih,vrelih cjelova, ploveć mirnom lukom snova tajne srca da otkriva.
skriena darba
Znam deka ne me biduva za nisto deka sum antitalent za peenje i pisuvanje znam deka od moeto vreskanje zidovite sakaat da pobegnat vo sosedniot grad ili barem vo sosedniot dvor tvorestvoto mi e drvo bez koren na drugite ne znam da im laskam a najpoznatiot volseben zbor skoro i da ne go upotrebuvam jas sum nemirna voda jas sum spontan covek i stom ke pomislis deka sum nesposobna so dobra volja kamenot na Sizif ke go turnam na udolnica iznenaduvam koga najmalku ocekuvas toa e skrienata darba sto ja…
unikatni podaroci
Nadvor site se srekni a jas si uzivam vo svojata otsutnost gi trosam poslednite rezervi od ubavite sonista sto mi gi isprakas po posta dnevnata svetlina e nepokanet gostin taa si igra so roletnite dodeka vinozitata vrzuvaat pandelki nad mojot dom mi prakas vera, nadez, ljubov grst baknezi i pregratki se sto sakam dobivam vo izobilstvo jas sum presrekno sustestvo jas sum devojka sto ke gi pameti tvoite unikatni podaroci.
SLOBODA
Sloboda je let ptice, i vetar u krosnji drveta. Sloboda je pesma i miris cveta. Sloboda je zalazak sunca, i svitanje zore, Sloboda je siroko plavo more, dugine boje, mesecev sjaj. Sloboda je prolece, i zubor potoka u gori, kap kise na cvetu LJUBAV i OSECAJ.
on-off
budim se , ali ne želim ustati . danas moram kod majstora . tražio sam da mi u glavi ugrade prekidač on –off. zemlja Oz više ne proizvodi čarolije. san . polusan . svijest , podsvijest , nesvijest . sve je tako izmješano , rekao mi je Merlin . mislim da je otišao u mirovinu . Doroty je stara baka . iznova se budim . ustajem . treba se krenuti , treba ugraditi taj prekidač on-off . i onda samo off i ostaje osmjeh . i tupi pogled .
Što dolazi
Znam,što je bilo ! ali što dolazi ? zato večeras se molitvom molim. Oblacima, da mirno plove suncu, da toplinom grije, boljem svanuću zora novih. Godišnjim dobima da nižu dane, mjesecu žutom da ljubav kroji, za bolje sutra generacija novih, da u pore im usade vjetrove mira, bez oluja i crnih kiša.
“Zavjet”
Zavjetujem te pustom lutanju Tvoje mjesto je tamo Tamo ti pripadaš Doći ću ponekada u tvoj skromni dom Da ti donesem poneku suzu I ispričam poneku smiješnu priču Doći ću ponekada i da ti ispunim prazne noći Doći ću i da ti pričam o samoći O tuđim srećnim ljubavima O očevima pred porodilištima Ali nikada neću doći da ti donesem san Sam pronađi smiraj od lutanja umoran…