Pronađeš prijatelje isto kao sebe i staneš tako i ne vjeruješ u mene da ima neko kao ti isti na ovom svijetu. I ne znaš koliko istih, za susret sa tobom baš kao ti se spremaju. I ne znaš tko su kao ti divni i što su suzama jastuke vlažili.
Oznaka: Forum poezija
Odem
U san, u riječ, u pjesmu, u čovjeka. Jednom ću u smrt tako da i odem, pa ako slučajno umrem neka tako i bude.
Školska spužva
Napila se spužva hladne bistre vode, pa u razred ploču obrisat ode. Kad na ploči djeca nacrtala zeku, pored kuće na njivi uz rijeku. Spužva opet suha koda je kruta, pa će skočit u vodu da djeca ploču obrisat mogu.
Sunce
Na pijesku moga vrta, razljevano sve u zlatu, po sunčanome satu zrak jedan s neba svijetli, i ravnodušno crta put zemlje i vijek ljudi. Vinograd moj strani, i trešnje već u cvijetu, odozgo u čas rani zazori cijelom svijetu.
Potpuna tišina
Ne čujem vaš i svoj govor, ne treba mi pamet, kaže mi malo dijete prepušteno sebi. Ne želim više da čujem ni buku u glavi ni rečenice, brojeve i misli. Već dugo kad šutim nešto lijepo pjeva u meni. Ne želim ništa da učim, ne želim ništa da razumijem ni upamtim od mrtvog glasa.
Pijanica
Sve staklene zvijezde lijepote i sreće prašini su treptale nepočišćene sobe. Krevet raspremljen, vrata zatvorena, čaše su prazne, flaša razbijena. Lud od radosti, bio sam mrtav pijan, i ti mrtva pijana, gola u mom zagrljaju.
Magla
Kroz sivu maglu što samo dođe zrak, a gusti oblak dođe da bude veći mrak, ona samo dođe da opet dođe hlad, da veća tama bude veći mrak.
Sinoć sam
Sinoć sam, jadna ja, Sanjala tebe ponovo Kako mi grizeš usnu I kako mi stiskaš ruku I kako me pakleno gledaš I šapućeš moje ime Sinoć sam, glupa ja, Plakala zbog tebe ponovo Jer sam se setila Mirisa tvoga parfema Koji je ostao na onom duksu Koji si mi dao Sinoć sam, prazna ja, U sred noći probuđena, Za tobom ponovo žalila.
Krov
Sedimo na krovu neke šestospratnice I gledamo u svetla našeg grada I svetle naše oči I svetli moja nada Nada da ćes se u jednom Pravom trenutku Kad se mnogo zapričam Okrenuti ka meni I staviti svoje drhtave usne Na moje izgrižene I da će taj poljubac Trajati baš onoliko Koliko treba da traje Poljubac na krovu neke šestospratnice.
SVE JE POKLON, A NE KAZNA
Strast će moja na videlo izaći, I nemirne duše, svoj mir će pronaći. Sve što nudim, ljubav jeste, Usamljeni, sada gde ste? Zlo je dobro i dobro je zlo, Kad’ ćete već jednom shvatiti to? Srca što kucaju, celina su jedna I duša grešna i duša čedna. Životom ovim plutaj niz reku, Jer tada rane uopšte ne peku. Prati svoja veselja, nek’ ti srce igra. Ne prezaj, veseli se, budi kao čigra. Na ovome svetu, sam nikada nisi, Dragocen i vredan, makakav bio, ti si. Raj je ovde, ovde gde…
Smiren
Pišem što pišem čitam što čitam ovako hodam jer živim uz ritam sa vjerom u srcu i snovima u očima tu sam za sve,jer svima treba potpora. rijetko sebičan,nikada iskvaren- smiren jer znam da cij će biti ostvaren ne smaram već stvaram i živim za ono što zagovaram širenje sreće a ne štete drugima, jer svatko tko to čini za mene je ljudina…
SABESJEDNIK IZ AMERIKE
Washington, 2013. pričao je o zahir-strepnji i potom zatišje u krv mi ulio svjestan da nije izabrao pravog čovjeka nudeći na tabaku nešto što ličilo je na inat ogoljen i viđen opet nedorečen i netaknut odlučio sam ipak saslušati kad poče poče o Aziji o mržnji blizine a mene je tako mučila daljina Nermin Delić Iz zbirke “Rustemov Ah”, IK Kultura Snova, Zagreb, 2014.
RANJENA KUMRIJA
Nebesa su večeras od Zemlje se skrila. Crna mačka grebe po prozorima. Leti, a letjeti ne želi. Jošte joj mila Ova trešnja sa istoka, sto godina što ima. Čitajući knjigu, pročitao sam mačku i svo njeno parafraziranje stkano, od ujeda zvijezda da dobila je tačku na repu što visi ko Rustino zlato. Zahladnjele šiljte modre se i plave Ko čehulja teške, gromora su zvonka Habere da sjede se na taht jave I da se preklopi svaka otvorena konka. Kandže joj oštre. Čevrma se para. O dukatu pjeva. Ljut sam kao…