Vodene misli

Dok plešemo između dva svijeta stvarnost drhti odrazi u vodi miruju i dotiču miluju nam svijesti samo ja kvarim tišinu klizim po ulju tamne modrine povlačim sjene svjetla zatvaram svoj mrak i trudim se biti jak jer stvarnost je bljak i ubija me loš zrak fuck bolje da topim mak dok sa neba ne dođe […]

košmar

klupko šarenih niti se odmotava najveću povezanost pronađem u mozaicima a ti mi i dalje brišeš suze smaragdnim prstima imam sjećanja za koja nisam sigurna jesu li stvarna poput prelijevanja naranđastih zraka po obali i toplina koja se širi po obali do mene i prijelijevanje nijansa kroz valove I taj šumi koji mi nadglasava misli […]