Daleko od očiju i kandža starih harpija Crne mladež – glasine što na vrat se pope, Jedno djetinstvo ko plamičak se izvija I pšenicom komeša mališanske stope. Aferim! Propalica tuga ašićare ispija Ćutljive čaše, kaharli boli da se stope Dok graja se smijehom družine opija I prsti se sami u dlanove sklope. Dok u jednom svijetu gladna ždere Čežnja oronule, hladne, sive, bajate U drugom se jatu dječije oči trepere I sve se u šuštni sjaj zajedno sjate. Kenkavi navlače očeve uboge kundure Bah, i kroz rubac na život se…