Boga znam
već dugo
Odrastali smo skupa
On zna moje slabosti
Ja slutim
njegove
Nisam
siguran u njegovu svetost
On u moju
plemenitost
Nedjeljom ,u
godini možda dvije
Nađemo se
I lažemo
jedan drugog
A sve znamo
Nek samo
nije dosadno
On meni
obeća raj ako..
I nestašno
me bocka minijaturom vila iz pakla
Ja njemu
velim da je kralj
I da me
iduće godine od silne dobrote
Neće ni
prepoznat
Nasmiješi
se i ode
Da ne
dangubim napijem se
Dobar sam s
Bogom-prvom do sebe beljezgam
Ovaj u
nevjerici rukom maše
Misli –lažem..
Danas se kiša opet sprema
Mračno i
prijeteći s neba sijeva
Gdje je
moje mjesto?
U iskrenju
neba?
U cvilenju
pečena mesa?
Razumijem tvoj odnos s Bogom jer i ja imam nešto slično s njim i s čitavim Svijetom koji nas okružuje. I ja mu postavljam bezbroj pitanja, a nekad u sebi nađem i poneki odgovor. Sviđa mi se pjesma. Pozdrav!
Zanimljivo napisano…ali jako dobro!
Lijep pozdrav !:)