Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Zora je prodrijela
krikom
kroz gluhu noć.
Rasparala je veo
što u crno obavija
platno,
i krvavim svojim vriskom
navijestila bol
rađanja,
jednog novog
svitanja,
tek začetog
umiranja
Pozdravila je rosu
srebrnkastoga sjaja
što nečujno sklizne
sa latice
divljega jaglaca.
U padu
izgubljenoga žara
zabljesne još
snažnije
na tlu
otrovnom
osvetom
okrunjena.
Zora je prodrijela
krikom
kroz gluhu noć.
Udahnula je život,
novo buđenje
usnulim
nekim dušama
što spavahu tvrdo
u grobovima
svojih
čelikom
sazidanih
tamnica.