Suze i pjesme

Zajedljiv pogled svud ga prati,
i dušu sjetnu truje,
a daleko su noćas oči što plamte od sreće – gore…
Tamno je nebo palo,
nestale zvijezde, hude,
skrio se za goru mjesec,
i moli ilahije.

U zemlju progonstva njenog – njegovu protjeraše sreću,
u zemlju progonstva njenog, sve suze, i pjesme, brode,
njen pogled svaki čas padne, i želje padaju puste,
na polja tulipana žutih,
zelenu šaš,
i vode.

Ali njegovoga lica u vodi nije – u šumi dane gubi,
ali daleko je sunce – i jedna topla zima…
Kud je milovala ruka – teku suze,
u njedrima umire uzdah,
i nada umire svaka.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting