Suton

Pred crvenim sutonom,
na bijelom ležim tlu,
preda mnom teče potok,
ali ne više plav,
već crven, crven,
kao krv.
I tako teče,
I tako reže,
krajolik i prelijeva se,
kao kakva duboka rana,
crvena i bolna kao Amor.
Okružen bijelim cvijetovima,
tako ležim i ćutim,
ja, vrelo ove krvi,
ovog bola,
vrelo života koje trne,
i zadnjim dahom,
od bijelih ruža,
krvlju crvene ruže riše.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting