Šutim,trpim..

Šutim,trpim..

Gutam gorčinu napuklim usnama,a nekad je preko njih med tekao dok si ih ljubio,dok si me čuvao

A sada,grčim ruke..Udarila bi jako!!

Razbila bi cijeli svijet, vrištala bi ali nisam..

Lomim se u sebi tražeći način da oslikam bol,pa nižem ove riječi tvoreći od njih savršen krug,

ne bi li se opet zaljubio..u moje stihove ako već nećeš u mene.

Lijepim strah po zidovima sobe

tamo gdje bile su tvoje slike

Mada ..još uvijek stanem ispred njih,kao pred ikonu kojoj se molim

Bio si neko ko’ mi je svet,jedini kojeg volim.

Rasiječem usnu da ne vrištim, da u sebi slomijem ovu bol

Tražim dovoljno jasnu metaforu da opišem moju ljubav za tebe

Ali ne pronalazim, ne postoje stihovi, ne postoje pjesme..

Jer ti si moj stih,moja svaka riječ,a ti si daleko,zato

Šutim,trpim..

4 thoughts on “Šutim,trpim..

  1. Taman mi se učini da sam zaboravila, preboljela,a onda pročitam nešto ovako i opet me boli. i nije istina da vrijeme liječi rane. lagali su nam…
    Moćni stihovi, Vilo. Brutalno podsjećaju i pogađaju ravno u zaliječene krhotine srca. Svaka čast! Pozdravljam te!

  2. Tražim dovoljno jasnu metaforu da opišem moju ljubav za tebe

    Ali ne pronalazim, ne postoje stihovi, ne postoje pjesme..

    P.S.Ljubav se može teško opisati,ali zato kada se doživi teško se zaboravljava.Daj vremenu,vremena.Pozdrav 🙂

  3. Drago mi je da vam se svidja 🙂
    Svi mi imamo Nekoga zbog kog “sutimo i trpimo”.Prave emocije uvijek bole..
    ” Daj vremenu vremena ! ”
    Tako jednostavno,predivno i istinito..
    Pozdrav za vas 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting