Rodiš se
I kao biser na mračnom morskom dnu
Kad se školjka otvori
Bljeskom obasjaš svijet
Sve živo udahne miris
Nedužna nebeskog bića
Za tren
Oh, Bože, oh, Bože
Anđeli te nježno spuste
I tutnu kartu sudbine
U ruke
Put koji moraš proći
Svijetom
Odsvirati svoju muziku
Uvezati je u pjesmu života
Ove šarene iluzije
Rodiš se
Da iscijeliš rane
I ispereš grijehe
Koji nisu tvoji
Evo,
I pušku nosiš
A ne znaš zašto
Kao ni svi prije tebe
Neutoljiva žudnja
U grudima
Za domom
Za ljubavlju žudnja
Koju ovdje naći nećeš
Na karti sudbine
Nema želja
S kamenite staze u zeleni gaj
I’l u ružičnjak mirisni
U modre oči zagledan
Smiriš da se
Da odahneš
Umorni putnik
Sa zvjezdanih staza
Konopi hude sudbine
Noge ti vežu
I grudi stežu
Koprenu preko očiju
Glas u grlu guše
Čim sa staze korak pružiš
Cvijetak da ubereš
Šta god da radiš
Dok sudbinskim putem hodiš
Ti pjevaš svoju melodiju
Tananim instrumentom srca
Samo je to tvoje
Samo te po tome Nebo prepoznaje
I duše probuđene
Melodijom duha tvoga
…Sve dok Anđeli, opet
Nježno
Ne podignu biser tvoj
Posivio od prašine
Ovog tužnog svijeta.