Stvarnost snova

Click to rate this post!
[Total: 3 Average: 5]

Ako bismo opet skupa bili

nestao bi, možda, očekivani čar

i sve ono o čemu smo snili

izgubilo draž kao otvoreni dar

Možda je zabluda to što spaja

zbog koje se u maštanje sklanja

stvarnost je nekad početak kraja

i ljepše bude ono što se sanja

Jer  nije sve u dostignutoj sreći

neizvjesnost nekad ima veću draž

i sve one tajne i prešućene riječi

pa makar bile samo slatka laž

5 thoughts on “Stvarnost snova

  1. Slažem se, Sani, sa svakim stihom… Slatka je neizvjesnost, a čežnja ponekad bolna… Stvarnost je nekad početak kraja…
    Jako lijepo!

  2. Kao i u prethodnim tvojim pjesmama, onim koje sam pročitao, osjeća se sigurnost u potezu, dobra izbrušenost stiha, lijepa melodija… Imam utisak da se igraš temama i da držiš svoj talenat kao vješti majstor nad bjelinom i da to što kazuješ i kako kazuješ, biva u tim rimama zanatski i duševno lijepo kazano. Takođe, ne znam šta si prije nekoliko godina i kako pisao, ali i to pretpostavljam, vidovnjački, da će te rijeka poezije povući i ka slobodnom stihu (jer se čovjek, jednoga dana kada se pogase svjetla zanata, obrati onome što jeste moderna poezija, slobodi “svaštarskog” izraza…) Ali, upravo je vrijedno kada se tako piše kako ti sada pišeš, jer to je prava poezija, poezija muzike, rimovanja… Malo takve poezije danas ima!!! Oprosti na opširnijem komentaru, jednostavno sam imao potrebu da ovo kažem. Milenko.

    1. Hvala Milenko. Zaista ima vidovnjačkog u tvojim riječima jer, prvo sam pisao pjesme u prozi (doduše jako malo i kratko) da bi onda skoro sve bilo u rimi koja se naprosto nemeće, sama od sebe. Ipak, opet povremeno napišem ponešto slobodnim stihom koji me sve više vuče. Možda zato što sam se zasitio ovog stila pa i temetike, ne znam, uglavnom imam želju da mi pjesme budu malo složenije, dublje….drugačije. Vjerovatno je ovo što ja pišem i kako pišem davno prevaziđeno i ne bi se smatralo posebnim niti originalnim od strane književne kritike.
      No, bitno je sebe izraziti kroz poezjiu…u suštini pisac piše sebe, o onome što je u njemu i na način kako osjeća bez da se trudi da to po svaku cijenu bude nešto drugačije, da udovolji kriticarima ,bar bi tako trebalo biti. Prođe i moderno kao i sve što prođe, ko će znati daljnji put poezje.
      Još jednom, puno ti hvala na osvrtu, poštujem tvoje mišljenje, znači mi . Veliki pozdrav!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting