Poezija.Online

Gledala sam sve te svjetlucave natpise, vrata u svijetu u kojem su se godinama raspredale legende o ljudima koji su odvojeni od polja krenuli u tudjinu sa motikom u ruci, sa pravilima selendre u kojoj su odrasli, da bi s godinama izgradili kucerinu koja se velebno izdize iznad razuma, iznad ociju, iznad svega
Rad je spas.
Gledala sam u te sricave, oceve poruke uresene kao kaligrafske arapske poruke iznad procelja kakve arapske velebne grobnice
Bile su toliko uresene da su granicile s kicom, da su izazivale refleks povracanja.
Vec sam ih gledala sa podsmijehom, kao bajke koje bi davno prije citala
Bilo nekoc…
Gubila sam se u tom jeziku, sricala nepoznate rijeci, sluzila se rukama i nogama,sjecala Lacanove teorije o jezicima.
Imala sam san, derem se a ne cuju, vristim, ne razumiju, klimaju glavom
“Sto trebate gospodice?”
Objasnjavala sam u znoju, trebam sebe, vrati mi mene.
Ich verstehe nicht.
Bila sam gomila, dio gomile ja i jos miljunu uzvitlanih jezika, u jednoj gomili, rumunjski,poljski,ruski
Pomislila sam da je lako postati bilo tko, imati novo ime, prezime dok sam ponavljala svoje prezime koje nisu razumijeli.
B ili n? Pisi kako hoces
Gubili smo se svi u toj gomili stranaca, fluorescentno napadnih natpisa i po svemu sudeci, bolji zivot bio je zagarantiran.
Onaj bolji gdje bolje znaci za 10 centi jeftinije mlijeko, bolnicki bijele posudice i pakiranja jeftinog jogurta sa ohrabrujucim sloganima dobro, povoljno
Ohrabrujucim sloganima da prezivim, izgledalo mi je da se podsmijehuju, kao da smo vagon budala dopremljenih negdje, u bezdan.
Ludilo je pocelo dobivati oblik kovanica, valuta, 25 centi, 100 eura, tisucu lira…
Pocela sam se gubiti, ne, tako me nisu ucili, otkad se snovi kupuju
Mogli su se mijenjati kao haljine, kao kad sam se kao mala oblacila u mamine haljine i radila koncerte, bila superzvijezda
Sada su se kupovala zanimanja, fakulteti, mogao si biti bilo tko. Skupljati boce i doktor nauka. Sve se kupovalo.
Ali sto su snovi? Sada je bilo bitno prezivjeti, , snovi su ono sto donosi korist, pusti snove biti zidar, stolar, biti ono sto nisi…
Kroz grad su se pomaljati plakati o cjelozivotnom obrazovanju, o tome da mozes postati sto hoces i razlijepljeni plakati sa naizgled integriranim strancima svake narodnosti koji su se zadovoljno smijesili dok su pisali floskule iz potpuno nepoznatog jezika
Povezalo je to sa zemljom u kojoj se razlijegao miris lavande, uzeglo sunce peklo je i daljnje ostatke smeca,
Smece je dobivalo novi oblik,mijenjalo ga je svakog jutra i ponekad je bila velika gomila, a ponekad se znala pogledati
Smece je postalo sve ono sto je govorio, svi ti bljedunjavi izrazi ljubavi, tepanja, mrmorenje i stan zatrpan stvarima, komadi neslozenog namjestaja, miris nikotina, ustajale boce pive i ostalog alkohola
Brojanje kovanica i ostaci narucene dostave, skoreni komadi mesa i njegovo opustajuce flegmaticno lice, njegova majka i kicem uresen vrt, gadljivo savrsen zivot kao tepih prepun zohara.
Zivot u kojem se nije zbrajalo, vec oduzimalo, zivot u kojem je ljubav imala zajednicki naziv zivota u govnima, samo kratko, pa onda mozemo kupiti kucu i zivjeti ko begovi, neces ni znati za ovaj razbacani namjestaj, za neplacene racune, za tipa koji nezainteresirano prolazi pored vodokotlica koji ispusta mukli mlaz vode koja ostavlja sad vec mrlju na podu
Samo jos malo…
Sve sto je bilo dovoljno je ljubav i samo ljubav, pokusavao je izazivati empatiju pricama o beskonacnoj ljubavi
Tip je dalje sjedio sa nezainteresiranim izrazom lica i pusio sad vec tko zna koju cigaretu u tom lancanom nizu
Na stolu su se caklili ostaci isprolijevane kave. U ovoj se moglo gatati, no boja nikako da se pojavila. Trazila sam bilo sto, boju, oblik, nesto da protumacim. Ovom cu tumacenju sama morati naci smisao.