Strah od igle

Postoji jedan polusvijet duha.

Postoje oni koji gledaju iznad.

Postojimo mi neprilagođeni,

očiju otvorenih za stvarnost

onkraj fizički vidljivog.

Svojim očima umornim od vida

vidimo i proziremo ljude,

njihove namjere i srca im.

Al’ mi poput starozavjetnih proroka

ostajemo neshvaćeni i samotni

u svojoj borbi za dobro naroda.

Ne više jednoga, već svih naroda

ove tužne doline suza.

I koliko god se borila

otvoriti oči njihove spoznaje,

dragi ljudi srljaju u propast.

Kako da spriječim to zlo?!

Nije više na meni, znam.

Ipak, zaboljet’ će duša pjesnikinje

ako ta igla donese smrt

nekome od voljenih.

Hoće li progledati?!

Ili će se Bog pobrinuti?!

A možda je zapisano da bude.

Prepuštam u Njegove ruke.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting