Koračam sama po ovoj otužnoj stazi
Ni traga za mnom ne ostaje
Iza mene sjećanja, a oko mene magla
I koračam sama kroz maglu
Po otužnoj stazi što vijuga
I vidim obrise tvog lika u daljini što me čeka
Hodam prema tebi, a svakim korakom sve si dalje
Koračam sama mračnom, vijugavom stazom
Bez zrake svjetlosti, bez prijatelja, bez utjehe
Pod mračnim nebom spuštam pogled zemlji
Na kamenje, na ostatke razbacanih snova
Što u prašini zaboravljeni leže
Koračam prema tebi, a koraci sve teži postaju
I tek što ti dotaknem ruku, opet na početku stojim
Jer odlaziš, nestaješ tamo u magli
Po nekoj drugoj stazi koračaš
I ostajem sama na ovoj okrutnoj što daleko od tebe me vodi
Gazim po snovima
Kopam po uspomenama
I opraštam sjećanjima
Što čuvaju meki tvoj dodir
I dah na mom ramenu
Opraštam sjećanjima što čuvaju zvuk tvog glasa
Zaključan negdje daleko u mislima
Opraštam sebi što sam te jednom zavoljela
I što nikad nisam imala hrabrosti da bi ti to i pokazala.