Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Na rubu šume, uz kamenje
pored vode koja huči
stari mlin škripi, stenje
kao da ga nešto muči.
A u njemu mlinar sijedi
sa brašnom na rukama i licu
svoje snove smjerno slijedi
zagledan u žrvanj i pšenicu.
Točak tiho cvili, već je truo
mahovina prekrila ga svud
pod vodom kao da je usnuo
dok lijeno vrti se u krug.
Stari mlin trune sve više
nekog nema da ga pokreće
a mlado se klasje njiše
i voda pjeni, huči, teče …
Pjesma sjetna i snovita, bajkovita i znakovita o prolaznosti i vječnoj mijeni.. prelijepo napisano PS
Mogli bi se i usporediti s mlinom!
Prelijepa pjesma!
Lp