You must sign in to vote
Da li znaš….
da su moja krila
staklenasto lomljiva
i rasipam se poput praha
drhteći od nekih riječi…?
Znaš li….
da sam poput pjene
koju nose valovi ushita
i nestaje u prozirnosti
nekih nejasnih noći….?
Znaš li….
da su moje sjene
brže od mene same
a moje boje slikaju
akvarel duše?
Osjećaš li zaista…
svilenkastu propusnost
mojih misli…
čuješ li….
zvukove staklenastog rasipanja
dok uvlačim svoja krila?
Vidiš li moj let…
čvrstoću uzleta
i jačinu snježnoplavih trenutaka
dok bježim od svojih tuga…
a gledam ih hrabro u oči
rugajući im se?
I vidiš li me…
dok klečeći skupljam
sve svoje krhotine
skrivajući ih
od svojih odraza…
i noćnih aveta
po imenu sjećanja?
ajme, ovo je predivno stvarno… totalno sam se raznježila, hehe…
Malo je reći da su ovo predivni opisi i stihovi 🙂
Čarobno Maisy!Stvarno…divno!
Osmjehe ti šaljem u zvjezdanoj prašini:))
Divno Maisy, svaka cast….mnogo pozdrava…:)))
lijepo. pozdrav 🙂