Srđa

[Ukupno: 2   Prosjek: 5/5]

Stoji kamen do kamena,
grad od poja i znamena,
u vis diže jedra bijela,
vijore se poput stijega.

Snatri danju, noću budan,
iznikao iz mora trudan,
Srđa drži stamen važan,
teret pleća nosi snažan.

Kula mu na leđa sjela,
ogled mjesečine i ferala,
poskočica i ljubovnja,
podno Sunca živa stijena.

Gdje je oko tu i skokom,
noga tapka, bruje žice,
zvonki glas od lijerice,
Linđo pleše kolo kreće.

Od stoljeća bure sazdan,
uzdigle ga gospe glasom,
kušin grudi šumi valom,
podigle su nebo stasom.

Traditura nema puno,
začuju se nekad tupo,
zapliće ih ženska rima,
al’ gospodske svite ima.

2 thoughts on “Srđa

  1. Za ovu ću te pjesmu predložit za Nagradu Grada Dubrovnika… prijave se još primaju 🙂
    Izvrsna je, ima i rime bez rime koja se postigne ritmom, a to je odlika vjertuozna.
    Nema svite više Tanja, svi su pod čempresima, ovo sad je sve raja… pusta raja.
    Prihvaćam kritiku za žensku rimu, bude ponekad i obgrljena doduše i to još u katrenskim strofama. Pa tko to još tako piše danas? E pa ja… i uživam u tome.
    A što si me nazvala izdajicom i tupanom to ti opraštam haha
    lp Tanja

  2. Izdajice nisu slova 🙂

    Sve što rekoh, ne porekoh,
    čovjek može bit „čoro pistola“
    zbog dva stanja – ljubavi il’ neznanja;
    i dok budan čovjek spava
    pod cokulama mu kamen blaga.

    Dijamant se vidjet triba,
    ta ljepota stara-nova,
    stoljećima brusi slova:
    „Ni za sve blago svijeta
    ne prodaje se sloboda“!
    Sja pod Suncem slanog mora!

    Dragi kamen tako mora,
    daljine su i vrijeme dugo,
    od hvalospjeva što ću drugo,
    bit će da je od soli i nostalgije,
    sinjor Pjero – sinčero, hvala puno!

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting