Spasiteljica

Prekrivala si se oblacima tamnim,

noću si išla skrivenim putevima

koji su bili samo tebi znani,

koračala si između ruševina

propalih religija, ideologija, svjetonazora,

na plodnom tlu željela si posaditi sjeme novog razdora.


Od bezdana je svakog ispraznost njegova dublja,

ni slutiti se nije moglo koliko je šupalj

ponor provalije, iz kojeg vrišti

svijet koji u sebe se survava, tone dok njegova hrđa škripi,

nezaustavljivo je vjekovima kroz vlastiti ambis propadao,

ponirući sve više u prokletstva svog pakao.


Nad svijetom sad stojiš, gledaš ga potpuno propalog,

po suhom lišću, i trulom voću, gaziš opalom,

usadila si u njega božanstva hudog klicu,

prepoznaješ u sebi svijeta cijelog ubojicu,

a slavili su te sve do posljednjeg trenutka,

kao božicu koja će ih izbaviti i spasiti svih muka.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting