Sonet XIV

„Saberi se, sve se može srediti.“
Rekla si mi tada,
Smirivši valove olujnog jada.
U mirne vode uspješe me usidriti.

Sjaj i toplina očiju tvojih,
Stvori mi nadu
U izlaz iz jada,
Davši smisao nastojanja mojih.

Susret duša dalek osta taj,
Skriven tajnom, okovan stihom,
Osuđen na drag, al bolan vaj.

Ipak u srcu će ostat zauvijek odonda:
Utjeha, san, žar kad dođoše krišom:
Misli mojoj onda.

2 thoughts on “Sonet XIV

  1. Draga Teodora, hvala od srca na reakciji. Veseli me čuti reakciju, posebno od osobe koja također piše i voli poeziju. Dobro došla na Portal, raduje me Tvoja poezija s kojom ćeš ga obogatiti.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting