Koji nisi planirala, Ton srca mog, Zaplovi put doma tvog, Stihom što si slušala. Uplašen bje oka ti sjaj, Bistar ko potok Otuđen ko pust otok, Kad pokušah doći u tvoj kraj. Ipak osmjeha ti žal Skriven al` jak Pokaza da stih ti slomi jal. Taj osmjeh živi i sada Nisi ga zvala u sanak, Ni željela tada.