(Inspirirano smrcu hrvastkog skladatelja JURE STANICA)
Obzorja su obasjale kasnojesenje zrake.
Praskozorje necujno ulazi
u doline, seoca, gradska predgradja i ulice…
Bdijem
Kroz dusu mi struji
Sonata skamenjenog srca
Sviraj, Prijatelju mili
Sviraj svoju gitaru dragu
Sviraj za sve tuzne u svijetu
Sjetnu Sonatu sviraj…
Ne prestani nikada,
Molim Te, nemoj prestati
u zivot pokusaj vratiti
moje skamenjeno srce
Koliko patnje
Koliko tuge
Koliko tjeskobe
moze otrpjeti, prezivjeti covjecja dusa?
(O, kako je tesko biti bolestan i star
a tako mlad… a tako mlad…)
Ah, kako je mucno
zudjeti radost, svjetlost… proljece
a biti u zagrljaju
ledene kasne jeseni
u zagrljaju beznadja i tmine
***
Tmurni, crni oblaci se spustili na obzorja.
Sumrak necujno ulazi
u doline, u seoca… u gradske ulice…
Sonata skamenjenog srca
kroz cijelo mi bice jeci
Sviraj, Prijatelju
Ne prestani nikada, molim Te nemoj nikada utihnuti
Pomozi srcu skamenjenom
da se tuzi i patnji odupre
da se trgne iz kosmara
i u zivot vrati
i opet se raduje
citajuci poeziju s pjesnicima
(Umrlim i zivucim)
Suton vec u zagrljaju noci spava.
Kasni su sati
Dugo u noc — bdijem,
Slusam Tvoju gitaru i Sonatu
(Jedinstven si i neponovljiv)
Obecajem Ti —
Prezivjet cu!
Vidis… opet sam ovdje
gotovo ushicena
Nina Novak, hrvatska pjesnikinja
31. augusta, 2021.