You must sign in to vote
Udari me kučko,stavi mi na ranu soli,
udaraj me u žicu gdje me najviše boli,
moje majke više nema,nije tu,
zaspala je u nekom zaboravljenom snu.
Dok sam je budio kučko,bila si pored mene,
stezala si mi uže gorčine na srce i vrat,
pratiš moj lik koji je izvan sebe
u taj kobni ponoćni sat.
Promatraš moju nemoć dok je budim,
kučko,zar ti nisu dosta ove četri suze,
što još hoćeš,da poludim,
zar ti nije dosta što mi majku uze…
PREDOBRO!!NAJEZILA SAM SE!
SVAKA CAST ZA JACINU STIHOVA!!!
POZZZ 🙂
Fantastično Genije!Izvrsni stihovi prepuni bola,gorčine i bijesa! I nemoći…a to je najgore-kada se tako nemoćno osjećamo…
Kučka bi trebala biti sudbina?
Lijep pozdrav ti ostavljam:)
genijalno genije :))… zaista svaka čast na ovakvim stihovima, toliki snažni osjećaji, fasciniran sam totalno, lijep pozdrav! :))