Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
San i java opet skupa
isprepliću se tako živo –
jedan park, jedna klupa
i ovo nebo golublje sivo.
Probudila se neka slutnja
da uspavanu dušu dira,
lagano, nježno kao lutnja
u daljini kada svira.
I nada neka pojavi se sama
kad god se bliži proljeće
da zacijeliti će stara rana –
ne, ne vjerujem…boljet će.
Boljet će zato što ni proljeća
već odavno nisu više ista,
jer se pamti nekog ko se ne sjeća,
a vrijeme nije učinilo ništa.
super sansan
ova strofa posebna
Probudila se neka slutnja
da uspavanu dušu dira,
lagano, nježno kao lutnja
u daljini kada svira.
noć
SFD
Nježno..a bolno…prelijepi stihovi dragi San!
“Probudila se neka slutnja
da uspavanu dušu dira,
lagano, nježno kao lutnja
u daljini kada svira.” ova strofa mi je posebna!!
Ostavljam ti osmjeh:))
Htela sam neki stih izdvojiti, ali nisam mogla odabrati, ama, sve mi se dopada! Lep pozrav san!
Opet jedna lijepa pjesma. Lagana, kao melodija.Prigušena sjeta. Veliki pozdrav San:)))
Nježno, melodično,zrelo, zavuče se u misli i tamo ostaje… Poz..Sanac!
Jako lijepo San, u trvom stilu :))
Pozz newe
Teško je pamtiti nekoga tko se i ne sjeća ,i ne nisu sigurno proljeća ista.Ponovo prelijepa pjesma.Pozzz.
Mozda bas ovo prolece bude drugacije! 🙂
Nezni i skladni stihovi.
Pozdrav!
fino ,tecno..
Sjetna pjesma koja tihu patnju budi.Mozda bi vino pomoglo.
PP!
Pjesma puna sjete na prošle lijepe uspomene u proljeće prošle. Krasna pjesma, pozdravljam te 🙂
divno San:))
oduševiš me svaki put
lijep pozdrav uz hladnu kafu:)))
sviđa mi se, pozdrav