Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Bijeli zid…Na njemu slika njena.
Gorka kava suzom začinjena.
Kraj nje čaša moje tuge puna,
slomljena gitara,pokidanih struna.
Mrtva je tišina.Uši moje para
kao što su mrtva i vremena stara,
kad me sreća pratila k’o sjena,
i voljena moja,mnome opčinjena…
Rakijom i vinom misli opijene,
i nesretna ljubav teku mi kroz vene;
Ali zaborava nema – još sjećanja žive
i tamnijim čine dane moje sive.
Ni povratka nema.Samo naprijed mogu.
…A ja samo sjedim k’o slomljenih nogu…
Uvijek ista zarobi me sjena;
Bijeli zid…Na njemu slika njena.
Damir Maras
Iz zbirke
”Kad zaboli ljubav”