Sjena jedne žene

[Ukupno: 1   Prosjek: 5/5]

Osvrćem se sada na svoj žvot davni,
dok su u meni stanovali neki bolji dani…

Kad na mome licu osmijeh je bio vječan,
a sada ga krase modrice i bezdan…

Kad su moje ruke za zagrljaj bile,
a sada samo služe za obrambene sile…

O sudbino svijeta postala sam samo sjena,
zbog mladosti moje i neznanja,
u ponoru sam zakopana…..

Grijeh duše moje, bijaše oči tvoje,
u kojima,
u zanosu strasti,
ne vidjeh mračne boje…

Da li je to sudbina moja,
biti sjena žene ,
slomljene duše koja vječno vene…

Ima li za me spasa,
ima li za me bijega,
Da postanem bitna, da postanem stijena…

Sto u životu te veže da nosiš to breme,
da postaneš žrtva ,
da ostanes bez sebe…

2 thoughts on “Sjena jedne žene

  1. Napisano radi jedne priče koju sam nedavno čula… Jedna žena koju znam dok je još cura bila , dok je još radosna bila
    , a sada je eto kao što sam naslov kaže postala sjena od žene, nažalost…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting