Seoska

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Pred zoru tamni mrak se rasipa,

Sunce polako proviruje sa nasipa.

Na prozoru kapi kiše prosute poput žita.

Oroz, seoski kralj, već maršira,

Svoje koke po dvorištu aranžira,

U staroj kuhinji, u krušnoj peći peče se pita.

Rosa po travi čudne mirise nosi,

Čujem tvoj glas, pa se pitam tko si,

I ta tvoja duga, kosa plava

Na kojem li ona jastuku spava

Dok se Mjesec visinama šepuri po noći.

Ostarjeli pas, moj stari drug

Razbuđen jutrom vrti se u krug

Dok ptice tvoje glasnice prate,

Dok se djedovi iz lova ne vrate

I dok ne odkuca čas kad ću morati na put poći.

Dan već polako ostraje bez daha,

Djedovi na klupi sad igraju šaha,

U meni se tvoja figura otima.

Na obrazu, nijansa lave,

Te oči, srebreno plave,

Žar u srcu i crvenilo na ušima.

Takvu sliku stavljam u novčanik

I čekam da odzvoni satni brojčanik,

Da u trenu kad majka isplete šareni sag

Ostavim tu svoj posljednji trag,

Da se pozdravim ja.

Ginut ću već ja, ti mirna budi,

Sakrit ću ovo svoje selo od zlih ljudi,

Jer nitko ne može da skonta

Sa kojeg to fronta

Sad stražarim ja.

O tebi i selu pjesme ću pisati

Sve uspomene u kofere spakirati,

Takve nikom neće biti potrebne

I jednog dana kad ovo ludilo pobjegne

Možda ih ponekad i zasvirati.

6 thoughts on “Seoska

  1. Izvrsno Nigel…stvarno znaš dočarati…šta god poželiš,čini mi se:))
    I mala primjedba – imaš nekoliko pravopisnih pogrešaka i u nekim stihovima bi možda trebao izbaciti prečesto ponavljanje zamjenice ja…no meni nebitno…ništa mi nije umanjilo užitak čitanja i doživljaj:)Pozdrav:)

    1. OK, jesam zamjenice prečesto ponavljao, nije baš u skladu sa gramatikom, ali malo pjesničke slobode 😛
      Koliko god sam dugo pisao pjesmice, još duže pišem prozne tekstove. Tu sam se ispraksirao sa opisima i dočaravanjem detalja. Kasnije sam to samo prenio na poeziju :))
      Pozdrav 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting