Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
Budan čovjek stalno sanja
istkana prividu mreža tanka
nježno srce u grudi sklanja,
opominje ritam gdje je java
mjesečina oku noću zamka
duša bdije, sanak vjeđe sklapa
glava na jastuku mirno spava
maglica ljubavi u umu obitava
znakove misli putovanja traže
od mirisa i boja oslikanih slova
opisati riječima sve te zamke?
da li su pred očima samo varke?
tko li čuje šapat zvjezde sjajne,
zvuk sablje i vid oštrice britke?
Noću i danju vrijeme vodi bitke
dahom čuva sve izvore pitke…
svjetlisošću spletene bića slike
TvT