Od jednog sam ljubavnika pobjegla,
veću nevolju izbjegla.
Vratila sam se u rodni grad
i pitala se šta ću sad.
Nakon emotivne patnje, depresije i tjeskobe,
izašla sam iz svoje sobe.
Sa višom sviješću u život krenula,
novu stranicu u svom životu okrenula.
Iz nekog čudnog razloga,
privukla sam opet oženjene muškarce u život svoj,
znala sam da nijedan neće biti moj.
Ipak prepustila sam se bez imalo srama,
novim avanturama.
Povremeno neobavezno viđanje,
od drugih skrivanje,
vatreni seks i zabava,
nije im padala na pamet rastava.
Kad bi s jednim iz nekog razloga postalo naporno,
kod drugog sam odlazila radosno.
Nisam više bila ni zavidna, ni ljubomorna,
bila sam potpuno sama sa sobom smirena.
Ipak kad mi je druženje najviše trebalo,
bili su u društvu svojih žena,
i to mi je zasmetalo.
Tako sam i jednu novu godinu dočekala u gradu sama,
iako sam se sredila kao prava dama.
Nisam bila zbog toga loše volje,
ali sa ljubavnikom u društvu bilo bi puno bolje.
Tada sam shvatila da se od oženjenih muškaraca moram skroz maknuti,
većoj nevolji izmaknuti.
Nakon toga došla su dva slobodna i zgodna muškarca u život moj,
pa sam sa obojicom otišla na spoj.
Bilo mi je zabavno istovremeno sa dva muškarca biti,
o grupnom seksu maštati.
Znala sam da ni to neće dugo trajati,
da ću morati jednog izabrati.
Ipak taj period bio je uzbudljiv jako,
ali takvu poligamnu ljubav u patrijahalnom društvu nije ostvariti lako.