You must sign in to vote
Zašto tako često
upiremo pogled
ka visinama
Zašto ne vjerujemo
da smo samo prah i
zažto svaki naš dah
odgovor traži
Kao na mrtvoj straži
naš duh je uvijek budan
na neki način
nedokučiv
čudan
znamo da negdje tamo
Um od svega veći
čeka kada ćemo prijeći
na onu stranu sna.
Znamo da ćemo jednom prijeći…samo ne znamo kuda…
Prelijepi stihovi draga Marija..s dubinom i jačinom!
Topao pozdrav u laganom povjetarcu ti šaljem!:)
diivno! :))
“duh budan i nedokučiv” a jednom ćemo poći negdje??prekrasno Marija pusicu ti ostavljam u ovo nedjeljno jutro
lijepo jako,,sad tek vidim da si ti u snovima ,ko i ja:))
pjesnikinjo draga, jako lijepa ti je pjesma, tako si lijepo opisala urođeni instinkt čovjeka da vjeruje kako će jednog dana prijeći s onu stranu sna, osmijehe ti šaljem :)))
Ti si stvarno dobara pesnikinja marija, jaki i misaoni stihovi….pozdrava dragih…:)))
Izvrsno Marija!
Pusa!
u životu razmišljamo kako je sa one strane, druge, možda je tamna, možda je mračna, onako kako se sada postavimo, ako vjerujemo u dobra djela tako ćemo i dočekati ljeto skučeni u kutiji od naših misli, djela, riječi. možda u idućem životu budemo carevi ili lovokradice, trenutno nije bitno, treba sjesti, prije toga si skuhati crnu kavicu i zapaliti cigaretu, ponekad je dovoljan jedan moment da izgleda kao tisuću godina.
na onoj strani sna prelazimo polako..dopada mi se pravo:)ostavljam