S anđelom pod ruku

Danas…
Teško opisati kako se danas osjećam.
Prošlost je bila bolja kažu, hoće i budućnost zamišljam.
Ali to sam ipak ja – pjesnik u svom svijetu u nevjerici u ludilu.
Ne prihvaćam ništa realno a opet problema naredao gomilu.
Kršim zakone, ne slušam norme ne živim onako kako bi drugi htjeli.
Vjerojatno gorak okus problema i samoće nikad nisu jeli.
Kako je sve drugačije dok smo odrasli, dok smo ljudi.
A kada bi trčkarali kao djeca bez straha nasmijani rekli bi nam da smo ludi.
E pa možda pjesnik u meni baš je djetinjast baš je takav.
Ali nisam samo ja već mnogi drugi koje život nije mazio i bio gladak nego dlakav.
Jedan anđeo mi je dao savjet da će u životu svega biti ali je najbitnija ona životna škola a bio je sa sela.
Rekao mi je da nisu bitni novac, položaj sve diplome svijeta nego dobra dijela.
Onaj koji ovo čita možda se nađe u tome možda je i on dijete.
Zato ti kažem ne razmišljaj previše o svemu, o jučer o danas o sutra o problemima što prijete.
Možeš se vratit na staro, bezbrižno sa mnom, gdje nismo bili opterećeni koliko tko želi i kakav status ima.
Nismo udisali i bili okruženi ovim zrakom punog zloće i toksičnog dima.
Sjećaš li se starih pjesmi neiskvarenih o ljubavi o slozi i nekom pogledu na bolje.
Bili smo djeca bezbrižni i ništa nismo radili zato što duštvo kaže, a za sve smo imali volje.
Jeli ovaj kalup proizvod ljudi, politike vjere ili smo si krivi sami.
Možemo li ponovno bit djeca bez obzira i veseli bezbrižni da ne tapkamo u tami.
Koja sreća je bio mamin kolač, prvi snijeg bezbrižna igra.
Nema straha ni od novih početaka neuspjeha ni lava ni tigra.
Odrasli smo izgrađeni svako u svog čovjeka svi za nečem težimo.
Ali bojimo se biti ponovo djeca i od svega onog dobrog i što istinski usrećuje stalno bježimo.
S obzirom da sam pjesnik koji živi ponekad u tuzi i inspiraciju nalazi u njoj.
Ovaj tekst je nešto osobno, možda nekog dirne a možda je samo broj.
Zato vratimo se u djetinjstvo igrajmo se i radujmo kraju sata i školskom zvonu.
I ne dozvolimo da naši životi prolaze u negativnom tonu.
Ako i ne bude svijetla na kraju tunela ovdje, bude sutra bolje.
Jer naša mašta i um su beskonačni mogu nas uništiti a mogu nam i dati čelične volje.
Naš um i srce kriju i loše i dobro kriju oni mnogo toga.
Toliko toga prođe kroz njih za vrijeme života tvoga i moga.
Ali jedna stvar je beskonačna i stvarna a to je ljubav jer neki ljudi i inspiracije u našem umu i životu su mrtvi a nikad nisu živjet prestali.
I svi oni koje smo voljeli kao odrasli i kao djeca i dalje su tu i ponekad pomognu- nisu nestali.
Naši anđeli čuvari

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting