Ruža pepela

Davno je u vrtu ruža izgorjela
u naletu ludog plamena
jedna ruža mirisava
svijetu neugledna i nevažna.
Ovog je proljeća rano
iz pepela ponovo izrasla,
cvjetove mirisne raširila
u inat vjetrovima i ljudima.
Trnje na njoj veće je izraslo
i nikom ne da blizu prići
jer plamen ljudskog nemara
ponovo bi je mogao uništiti i opeći,
sigurna je i jasno sve zna
korijenje staro nema snage
nove mladice iz pepela podići.

4 thoughts on “Ruža pepela

  1. S godinama postajemo oprezniji…ne damo da nam se svatko približi jer oinestaje snage za niva razočarenja…odlično si ružu kao metaforu stavila u stihove Baka!
    Lijepo te pozdravljam i želim ugodnu noć!

  2. Shadea hvala ti na uvijek lijepim riječima.istina često smo kao noćni leptiri pa se opečemo ali iskustvo uči čuvati se od vatre.Lijep pozdrav:)))

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting