ravna linija

Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]

oskudijevam nijansama

sažimanjem jednoj boji unedogled.

modro je hladnomisleća boja.

sad gledam kožom sjećanje svoda

koje vrelinom se raspada

u pramenovima gorućeg asfalta.

svi ti prebučni ljudi

dometnu se još.

dobacuju se razgovorima

iz svojih šančeva

a od njih zrak se oznojao

i lijepi se pod pazuha.

nekamo sve značajno

paperjasto otklizava.

neprimjetno ubrzava

iako nema strmina.

iako je posvuda

ravna vrela linija.

neki ljudi šeću pse

neki ljudi šeću djecu.

vidim

na licima im otklizavaju razmišljanja

nekamo

daleko od današnjeg dana.

ako su razmišljanja

svi ti nezadovoljni pogledi prema sutra.

sva ta bezglasna gledanja u ništa

i ako sve što imaju

za sebe sada i od sebe vremenu

jest samo tek čvrst stisak povodcu.

malenoj nježnoj ručici.

vidim

to je jedina spona sa stvarnošću

koju ne mogu važnijom pokazati

jer nema glasa iza barikada

a najvažnija je.najznačajnija je.

najdjelotvornija bila bi

razgovoru od kojeg se postaje.

samo da nije tog

neukog balasta prošlošću

kojega nitko ne može

i ne želi odbaciti

evo.gle.može se zaraziti

i oboljeti promatranjem

nikad ne dotaknuvši si jezgro podražaja.

može se sve manje i manje

vlastitog područja osjetiti

i sve bit će sveudilj manjeg značaja

ako ljudi nedostaju se svojim

najosobnijim čestima.

ako sve uži i uži je prostor u njima.

evo.već postat će sav život stiješnjena

ravna linija.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting