Nakon puno godina učenja,
mentalnog mučenja,
našla sam se na burzi rada,
pitam samu sebe: “Eh ,šta sada?”
Nakon toliko truda,
gle ti čuda,
nigdje za mene posla nema,
nešto mračno mi se sprema.
Neko vrijeme sam kod kuće sjedila,
život uneredila,
knjige čitala,
o smislu života se pitala.
Onda sam dobila posao iz snova,
ali nažalost nije bila neka lova.
Bio je pripravnički staž u Zbirci umjetnina,
u to ime popila sam čašu crnog vina.
Državni ispit sam položila,
skripte u ladicu odložila.
Nisu mi mogli ponuditi stalni radni odnos
i time su povrijedili moj ponos.
Na burzu rada sam opet došla,
hladnoća mi je kroz tijelo prošla.
Onda su mi poslovi na crno u život uletili,
moji snovi negdje daleko odletili.
Život mi je postao sumrak-saga,
ugledala sam i samog vraga.
Vukla sam se neko vrijeme po burzi rada,
a onda samoj sebi rekla: “Dosta je sada!”
Otišla sam kući,
nešto lijepo obući,
sa dečkom se našla,
u njegovom zagrljaju novu ljubav pronašla.
Uskoro sam ostala trudna,
sama sebi postala čudna.
Novi optimizam u srcu se pojavio,
dolazak proljeća najavio.
Ipak još uvijek nigdje ne radim,
čuvam malu, kuham ručak i kolače pravim.
Ponekad pjesme pišem,
da lakše dišem.
Razmišljam o promjeni karijere,
prema horizontu odapinjem nove strijele.
U sadašnjem trenutku učim uživati,
usprkos problemima hrabro naprijed plivati.