Kradljivci vedrine

[Ukupno: 2   Prosjek: 4.5/5]


Opet sam u tužnoj kući raspamećenih umova
Prepoznajem isprana lica
u bijelim hodnicima
Beskrajna traka ugašenih očiju
Misli nam se miješaju u mimohodu
Lijepe se u svijesti
kao ledene mokre krpe

Ne osjećam tijelo
Nemam ga

Očajno naprežem nešto u meni
da me otisne na kraj hodnika
Krici napaćenih duša
guše se
iza zatvorenih vrata malene sobe

Ne palite svjetlo
Strah me je širine
Sićušnu iskru moje svijesti
ugasit će vjetrovi okrutna svijeta
Rastrgati je
Kao gladni vukovi

Noć se ulijeva lagano kroz prozor
Kao svileni plašt
Blagoslovena
Nestaju obrisi stvari
Ničega više nema
Sem mene
Noć prijateljica
Grli me svojim svilenim baršunom
Opet imam tijelo
Opet Jesam
Živim


Pokrali su mi misli u koridoru
Kradljivci vedrine
Uvijek na oprezu
Uvijek u lovu
Na prokrijumčarene svijetle uspomene
Novih duša
u prolazu

Ne sjećam se mojih dragulja
Više
Čuvam prazan prostor između misli
Kao dokaz
protiv uzaludna života

One thought on “Kradljivci vedrine

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting