Putnik

Čovjek se rodio

Sebe je svijesno probudio

Nerazumljive želje odbacio

Karakter je svoj učvrstio

Duhovno biće je u sebi pronašao

Za istinu se zahvatio

Znanje mu je uistinu neophodno

Kao korica kruha

Da ne bih izgladnio

 

 

On se je odjednom osnažio

Sebe je u drugima vidio

Svoju nit od njih nije dijelio

Znanje njima bih proslijedio

Život mu je bogat bio

Imao je svega par osnovnih potreba

Iz materijalnog spremišnog crpilišta

 

 

Svoje želje nakon mnogih puteva je objavio

Tajanstvene su one bile

Narod ga je čudno promatrao

On je oduvijek slutio zašto je ovdje

Čovječanstvo ga zove

Životni put mu prostire

Nije lako davati drugima maksimum od sebe

Kao suđeno dijete koje te veže.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting