Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Zgužvah prošlost kao lošu pjesmu,
Previše godina dadoh za loše rime,
Koliko samo prolivene tinte, dugih noći,
A nemam se danas ponositi čime …
Koliko vremena izgubih za ništa,
Predugo sam to ništa u nebo tkala,
Najsjajnijim koncem na crnom platnu,
Zvijezdu… iz ničega stvarala…
Nova stranica pjesniku loše zvuči,
Pa rime pišem do škrabotina starih,
Šteta je ne slaviti svaki dijamant,
Nastao nakon pokušaja propalih …
Da nije pepela šta bi feniks bio,
Da nije tame što bi svjetlost značila,
Djevojčici sa šibicama u mrzloj noći,
Jedna iskra plamena osmjeh je vratila…
Sada slovo po slovo, dan po dan,
Te bisere nižem na nitima prošlosti,
Čekati ću strpljivo da zavežem čvor
I ponosno pogledam brojalicu mudrosti…
M.P.