Prokletstvo

[Ukupno: 0   Prosjek: 0/5]

Svi mi imamo svoje nocne i dnevne more, svi se mi gusimo sadasnjicom i trazimo slamcicu kroz koju cemo potopiti proslost i roditi se iznova…Svima nam je urezana bol u DNA i osjecamo prokletstvo u nasim utrobama…Koliko malo mi znamo o sebi i o drugima, jer svako krije svoju bol duboko u sebi, iako zelimo pomoci jedni drugima, nismo u stanju da pomognemo sebi samima…Jednu osvisnost zamjenjujemo drugom i tako se vrti zivot u nasim glavama…Spasenje se cini kao privid nasih zelja a harmonija lako biva narusena okolnostima…I kao da je propast sve sto nam je servirano, gutamo je u sebe i ne osjecamo vise potrebu za placem, za ispovjedi bilo kome, osjecamo samo da prihvatamo sve sto nam se servira i da smo tako bespomocni u svojim ljusturama…Dnevno odgurujemo strahove koji su nam namernuti, guramo se laktovima sa losim osjecajima i mislima i iscrpljeni smo mastanjima o boljoj buducnosti…Sta mozemo ocekivati kad nam se govori “ne ocekuj previse”, sta je previse, pitam se…Ljubav, dusevni mir i spokoj, porodica i dom…To je sve sto trazimo, osnovu bivanja…Izlazimo iz tog ringa osamuceni, obeznanjeni, porazeni…Sve nam to tako lako izmice pod nogama i cjeli svjet nam se ruga u lice…Kao da jeva cekaju da se nase nebo srusi nad nasim glavama, da bi nas ismijavali, podmuklo sazaljevali, samo da bi se oni osjecali bolje…barem na tren… Pruziti podrsku nekome i biti covjek je postala iluzija 21-og vijeka, svako jos samo na sebe misli a nismo ni svjesni da jedni bez drugih nismo cjelina, nismo u balansu, nismo ..ljudi. I dok ubzano postajemo nesto drugo, ubrizgavaju nam mikrocepove, otrove kroz hranu, vodu i vazduh i postajemo neke izvjestacene, ustogljene, prazne figure bez sadrzaja, bez ideja, bez buducnosti…Z.

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting