.
.
trebam prostor za san
maleno područje za udah mu do života
ništa spektakularno
ne karneval
nikako ne uzimanje
.
trebam privolu za san
bez redova
i bez naručivanja
neka bude i u trusnom području
između dviju paljbenih linija
neka lebdi iznad svih domašaja ruku
i iznad svih odgledanih žrtvenika
neka je neadresirana
odbačena, nečitka
dvosmislena, zaboravljena
ali neka je tvoja
poput novorođenčeta
koje će se prvi puta poviti
nakon što odmaknuto je
od svih strahota rađanja
.
osmijeh onaj na njemu
od mlijeka koža
dovoljni su za apokalipsu
svih dosadašnjih svjetova
.
nakon svega
samo takva privola
jedina je dostojna
pitanju koje nema odgovora
jedina je u valovima
što obali donose glazbu života
s druge strane pučine
bez realnog opravdanja
i jedina je u tkanju osnove i potka pokreta
iscrtana po svakoj niti pogleda
tapiseriji vremena nasuprot
kad se iz žive kosti u prokrvljenom tkivu
dovrši namjera
.
.