Šta je s tobom bosanski čovječe?
Izgubio si se na mapi krupnog mjerila
Na stanicama planeta, zvijezda i svemira,
Otrovan virusom primitivizma i zablude
U vremenu anarhije, loše policije i recesije
Ti nalaziš vremena i prostora za Glupost
Ona kola tvojim venama kao jeftina krv
Krv koju si prodao jeftino i izdao brzo.
Sve je manje onih normalnih
Na ovoj pozornici od krvi i mesa
Daskama koje život znače, sve je manje
Vrijeme Ludih proganja me kao kuga i smrt
Moja bočica spremno čeka u nekom džepu
Ali ponekad je dobro braniti se razumom
I izdržati. (ono što vi niste uspjeli)
Danas smo na sahrani našeg ponosa i uma
Društva, jeseni, zime, proljeća i ljeta.
Danas sahranjujemo ono što nismo znali da čuvamo
Kada se nekad otrijeznimo iz ovog ludog pijanstva
Možda će nam faliti sve ovo, svi ovi dani Gratis podareni
A možda i neće.
Iskustvo me naučilo da ti ne vjerujem,
Izdao si me previše puta, povrijedio,
Ostaje mi samo nada da će nekad sasvim slučajno
Igla sa serumom Normalnog biti ubodena u tvoje vene
Da će se kao neizlječiva bolest prenositi s koljena na koljeno.
Na kraju ostaje samo nada koju mi ne možeš ukrasti.
Sve ostalo već jesi.
Zabluđeni bosanski čovječe.
žalosno al istinito, tu smo gdje jesmo i krivi smo, nada je nešto u što ne vjeruješ, ona se može ali ne mora ostvariti, zato ja vjerujem u to o čemu se ti nadaš
sve ono sto sto vecina nas pokusava objasniti i pljunuti na to,a ne zvucati dvolicno ovdje je sroceno u stihove. svidja mi se. jako.