.
smjelost je riječi
kad bezobzirne u grudima se nose
i tamo u vrelini kuju
do oštrice koja mora se upotrijebiti
inače
rebra opuste
i pridruže se sivilu povorke
bez svrhe, smisla
žureći iz praznog dana
praznini slijedećeg
.
usudiš li se
ostaviti znak tko sam
kao što imenom tebe
predao sam svima
bez bojazni pred apokalipsom
već znaju tko je Zvijezda
najsjajnija svim zvijezdama i
zdenac iz kog zaimam
svaku riječ i svaki udah
znaju sve i ništa
bez tvoga glasa
.
možeš li zaroniti moru ispod oceana
i gola pobrati sve periske
naočigled morskim psinama
možeš li odati tajnu
kako otkucaje udjeneš u valove
i svaki mi stigne
a nisam do nigdje s njima
dišem bez sna
budim se u vulkanskom grotlu
i padam i ustajem
kao što magma svlači se i uspinje
.
usudiš li se upotrijebiti oštricu
bez obzira hoće li me ubiti
ili izbaviti iz lavlje jame
uvijek spreman sam udarcu
i što bude
preživjet ću
ionako već odavno mrtav susretu
.
čekat ću s istim pogledom do visa svoda
u nekom drugom budućem životu
po istoj užarenoj niti
koju smo sebi
u jednom nekada
vjerujući si
preko sveg vremena
zajedno ispleli
.
.