Praznina u trajnosti

Napokon

nebo bez zvijezda,

šuma bez lišća,

rijeka bez toka,

buđenje noćno,

sve je to trajanje

kada me niko ne vidi,

a ja jesam,

bez prestanka postojim,

drukčija i sama

 

Lice iskrivljeno u osmijehe,

a osmijesi poskaču

sa gornje na donju usnu,

Ja,

kako rekoh,

trajem,

darežljivo misli zidovima poklanjam.

 

Prozor tišine progovara muzikom,

sve sam Ja,

Dina 1,

Dina 2,

sakupljena

i napokon trajna.

 

Medina Džanbegović

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting