Click to rate this post!
[Total: 0 Average: 0]
You must sign in to vote
Zid od smijeha si podigla,
veliku branu od nasumičnih riječi,
ali ja znam šta se krije iza,
zaboravila si, pa znamo se jos
od života prošlih.
Razbit ću zid svjedočanstvom
i urušiti branu običnom pjesmom,
suzama sljepljene trepavice
posušit’ ću usnama i
progledat ćeš opet bistrim okom.
Godine s lica obrisat’ ću dlanom,
a ako ostane poneka bora
ispunit ću je medom i postat će slatka,
bol iz dubine, isisat ću u moje grudi
ko onaj veliki crni čovjek iz poznatog filma,
pa nek, postane moja.
Uzdat ću se da sam snažan za dvoje,
ako ipak padnem, ne mari za to,
past ću sretan i odvažan, bar jednom heroj.
A ti,,ne boj se moje blizine jer potrošio sam
grijehe i mane na svijet, za te
ostavih samo vrline
da te ožive, opet da sijaš kao nekad.