povedi me još noćas
negdje gdje ne postoji
granica,
tamo na zaleđeno jezero
krajnjeg sjevera,
da jašim na leđima lososa,
čujem jeku vlastitog
govora,
uzmi me sa sobom
tamo u svijet bez svijeta,
u Adamov vrt,
želim osjetiti rasterećenost
haljina,
osjetiti dodir nabreklih bradavica,
ljubiti tvoja stopala,
vrištati poput podivljalog vala,
kad probudi me zora
kroz odškrinuta vrata,
otrgni me i sakrij u svoja njedra,
ukradi mi srce i dozvoli
da s tobom nestanem u
beskonačnosti Svemira,
izmjerim tvoj trup i udove,
zadovoljim ćeznutljive snove,
pretvori se u princa
najljepše bajke,
ponudi mi čari vlastite majke,
usliši moje želje,
pusti javi da odradi preinake,
zajedno trčeći pod naletima kiše,
preskočit ćemo na putu
mlake….