You must sign in to vote
i
kad mi nedostaješ
sve se tuge
oko mene zapliću
nevidljiva spona
postaju
nemam gdje poći
dok čeznem
sve čežnje
ista postaju
dok šutim
sve tišine svemira
u meni neizmjerno buče.
Dok mi nedostaješ
koraci se brišu
iznova ispisuju
svjetovi se ruše
ponovno nastaju
život kao rijeka
bez prekida
zapljuskuje
pa miluje.
Pratim trag sjećanja
do djetinjstva
utjeha
do ponovnog susreta
nedostaje mi
uvijek isti
osmijeh
dodir
i glas.
dopadaju mi se stihovi, mnogo pozdrava…:)))
Hvala dragice, pozdrav šaljem:))
da, jeste takav osjećaj nedostajanja kojeg si tako divno opisala u stihovima Robin… ipak nedostanak nekog u životu se opet može nadoknaditi nekim novim pronalaskom ili u sjećanju na lijepe vrline koje krase voljenu osobu… bravo Robin, prekrašni štihovi :)))
dragi sedam, inače pjesme pišem kao doživljaj stvari koje me okružuju, životne situacije o kojima razmišljam, a rjeđe pišem pjesme iz osobnog iskustva, kao što je ova…drago mi je što ti se sviđa, pozzz i osmijeh ti šaljem((:
Prelijepi stihovi draga Robin!Sa tako vjerno dočaranim osjećajima…
Osmjeh ti šaljem:))
Hvala shadea,drago mi je što ti se sviđa pjesma,osmijeh i pozdrav ti šaljem(((: