ponekad mrem

ponekad srce okovom stegne
ljubav sred rešetki,ćelije prsne
ako i plamen sa usni mi ‘bjegne
to magma zivota u meni čvrsne

plamičak besmrtni u lampion metni
išaraj papir ,snovima i voskom
pošalji ga vjetrom ,gdje mrtvi su sretni
kljuc duše uznesi ,svojim dolaskom

3 thoughts on “ponekad mrem

  1. Neobičan si uvijek u svojim stihovima dragi Duško!Neobične slike iscrtavaš njima!
    A ovi su mi posebni…nekako nježni..nema mraka…samo čežnjom odjekuje druga strofa…
    Topao pozdrav! 🙂

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting