Pokajanje

Krenuše niz lice

ko priznanje nemoći

vjesnice pokajanja iskrena.

Micahu modre ,

u zikru se stopiše,

da nikad ne zaniječu.

Posrnule neka ne pohrle,

nehajne za vatru

i svjedoćenje strašno!

Zar nemirno i slijepo
da u kušnji skamenis se
i zgrčis se  osušeno ?
Zadrhtale usne orosile,
dlanovima brisane opraše li srce?
Nada moja i utociste Si mi.
Doista dovoljan Ti si mi !

 

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting