Pogrešna požuda…

Pod pokrivačem noći sam ti poljupce krao,
šaputao riječi koje htjela si čuti,
kliznuo niz vrat, niz tople ti grudi,
rekla si samo da sve se nudi…

Privuko te k sebi, rukama stegnuh,
osjetih uzdah i požudu u njemu,
i polahko niže sa željom krenu,
osjetih da sam ti sve bliže i bliže…

Ali ono što nikada nećeš znati,
da to nisi bila ti nego ona,
nisi ni sjenka njene sjenke,
ta će te kletva uvijek da prati…

Tebe i svaku koju gledah,
a njene oči uvijek tu vidim,
njeno tijelo, savršenu pjesmu,
njemu se uvijek u mislima predam…

Sve sam imao, i sve to odbacih,
strah je bio veći od želje,
sada ću da tražim nju u njima,
ali sve ostalo su samo ostatci…

Odgovori

Ova web-stranica koristi Akismet za zaštitu protiv spama. Saznajte kako se obrađuju podaci komentara.

Subscribe without commenting